sketches for...

pet - 23.02.2007

staša


izlazi često i konzumira svašta, zbog čega se, priznaje, tek kroz maglu seća detalja prethodne večeri - mesto je uglavnom isto, neka lica su joj
dobro poznata, pa ipak, ne uspeva ni da nasluti ko je odgovoran za - sada već četiri - origami žabice, koje ujutru pronalazi u džepu svog kaputa...


sre - 21.02.2007

heart of darkness


"we live as we dream, alone...", kaže.

"jebo te konrad!", vičem u slušalicu.

***

"sve to što ti meni sada govoriš, to ti je kao u onoj jednoj epizodi x-files..."
naravno da će me nasmejati pominjanje te serije usred nimalo smešnog telefonskog razgovora, zna to unapred.
"...sećaš se, ono kad molder i skali nalete na džini iz tepiha, i molder onda poželi mir u svetu. i, šta se desi? ostane potpuno sam na tom svetu!"


pon - 19.02.2007

fevers & mirrors & books


ustala sam dva sata kasnije nego što je trebalo... krivim za to snooze opciju na mobilnom. pre nego što sam krenula, obrisala sam desaparecidos sa plejera, i mahinalno snimila "fevers & mirrors". konor oberst mi je već mesecima nedostajao, ali se iz nekog razloga nisam usuđivala da ga ponovo čujem. nisam sigurna ni da sam sada to želela...

nedavno sam, sasvim slučajno, posetila sajam knjiga u domu sindikata. tumarajući tako oko štandova, prošla sam pored jednog i zastala nakon nekoliko koraka. učinilo mi se da sam prepoznala glas koji je dopirao sa zvučnika, ali ne i pesmu.
"jesu li to možda bright eyes?", usudila sam se da upitam raščupanu devojčicu koja je sedela među svim tim knjigama i držala jednu u ruci.
"ceo dan čekam da neko prođe i to me pita!", rekla je, očito i sama prijatno iznenađena. nastavile smo da ćaskamo. požalila sam joj se da nisam pratila njihova izdanja još od "lifted or the story is in the soil, keep your ear to the ground"... i to je odličan album, ali nakon njega kao da nisam više imala snage za tu what i really need is what makes me bleed poetiku. ili patetiku, ako hoćete.

odlučila sam da "levijatanu" dam još jednu šansu. "dobar je oster, samo te na kraju uvek nekako sjebe", upozorila me je A. kada sam kopala po njenim policama, tražeći neku njegovu knjigu.
priča o bendžaminu saksu sve više me je intrigirala. uključila sam plejer, preskočila jednu pesmu, pustila bat for lashes i zaronila pogled u tekst. tek kada sam izašla iz autobusa, primetila sam da slušam "fevers & mirrors". i da je dan, kako reče oster, "sirovo siv". surovo sirovo siv...

neke knjige jednostavno ne treba kombinovati sa nekim albumima, koliko god dobri bili. to mi se već jednom dogodilo, pre nekoliko godina. čitala sam "svetlost u avgustu", vilijema foknera, i slušala sigur ros. kiša je padala tokom čitavog mog boravka na mazurskim jezerima. i thought i was going to drown.
pol oster i konor oberst možda i nemaju puno toga zajedničkog, a ako imaju, valjalo bi to istražiti - nekom drugom prilikom.
ostera ću nastaviti da čitam, ali će verovatno proći dosta vremena pre nego što ponovo poželim da čujem obersta. knjigu sam vratila u torbu, i pustila controller.controller. to keep myself from drowning. u međuvremenu je sinulo sunce.


uto - 13.02.2007

what can i do?


svaki put kada ga pomenem, A. me pogleda sažaljivo, trepne par puta i počne da se smeje.

"kako možeš da slušaš nekoga ko se zove RUFUS?! i kakvi to roditelji daju svom detetu ime RUFUS?! zvuči kao neki veliki rundavi pas!"
"ali... otac mu se zove loudon wainwright III..." - kao da se pravdam, ali shvatam da sam time izazvala još veću navalu smeha i da mi ništa ne vredi što dodajem da mu se sestra zove marta...


pon - 12.02.2007

BSBS


moji susreti sa bsbs uglavnom traju ili nekoliko sekundi, eventualno minuta - tek toliko da klimnemo jedna drugoj glavom na hodniku, da ona kaže "ćao", da ja promrmljam "hej" i ostanem bez odgovora na pitanje "šta ima?", ili nekoliko časova.

i ovog puta odlazimo na kolarac. nakon ne-znam-koliko piva sa njene strane stola, još više cigareta sa obe, nekoliko sokova od jabuke i jednog džina sa moje, tj. nekih šest sati razgovora kasnije, shvatam da je još veća faca nego što sam mislila...

već mi je jednom pominjala da "ima neki posao za mene", ali je tada tu ideju odložila, ne rekavši mi o čemu se zapravo radi. nije bilo teško pogoditi. morala je da otputuje i trebalo je neko da pričuva K-a.
nije mi smetala njena izražena predostrožnost pred odlazak, to neprestano ponavljanje instrukcija, pa čak ni svi ti roze post-it papirići, ispisani veoma lepim ženskim rukopisom i izlepljeni po čitavom stanu... bilo ih je svugde, na policama, prozorima, vratima, frižideru, bojleru...

- PRILIKOM ulaska i izlaska iz stana – ŠUTNI K-a dalje od vrata
- NAJAVA RESTRIKCIJA? PROVERI najave pre nego što udješ u lift!
- Ako stvarno nestane struje, imaš BATERIJSKU LAMPU [→ tu] sveće zaboravi!!!
- → ODAVDE SVAKI PUT DRUGI UKUS. Ali nikad mu ne daj ako nije pojeo prethodno. (na kutiji)
- Veterinar u blizini 063/2.....; navodno drugi na poziv: 063/2....
- NO SMOKING INSIDE THIS ROOM, PLEASE!
- SLOBODNO TELEFONIRANJE; (ne moraš da se javljaš, postoji automatska sekretarica)
- NE OTVARAJ PROZORE!!! (čak ni kad K. spava)
- Ako krene da se igra žicama ili bude preterano živahan (juri muve i sl.) – izbaci ga na terasu i zatvori na 5 min.
- Za biljku pola čaše VODE na 2-3 dana (uveče)
- Jedna kašičica pavlake za K-a – dnevno ili manje (ali samo ako je dobar!)
- „OĆE MACA PAVLAKICE?“ → potvrdan odgovor(i): mljackanje ili imitacija povraćanja.
- STAKLENA PEPELJARA → za sveže pikavce! Stare u kantu
- stara pegla stoji u plakaru (dole); peglanje na tom tvom krevetu, preko starog ćebeta; PEGLA SE HLADI NA PODU KUHINJE
- DŽEPARAC ti je na gornjoj polici (plus za nedajbože)
- Jedna šaka ovih krekera posle velikog posla u pesku – to mu je nagrada
- K. VOLI DA SE PENJE NA BOJLER. → PUSTI GA – OSIM AKO NE PLANIRAŠ KUPANJE (SILAZI → „OĆE MACA KREKERA?“ a onda mu malo daj)
- Fen je ovde, uključuje se kod mašine; tu možeš i da puniš mob.
- BOJLER isključi kad se napuni → a UKLJUČUJEŠ samo DANJU i kad si tu
- SIPAJ SVEŽU VODU SKROZ ako nije puna žuta činija →
- ŽUTOM KAŠIKOM IZBACUJEŠ govanca u šolju (sa što manje peska) → PESAK ne menjaš, nego samo dodaš malo čistog, tek da se prekrije ono morko.
- Ako K. histerično arlauče i trči ko sumanut – treba ga odvesti milom ili silom u pesak (prethodno dodaj malo čistog)
- PROVERI – šporet isključen, terasa zatvorena, pepeljara?, uvek stoji u kuhinji, pegla!

dve nedelje kasnije, pepeljare su ponovo pune... K. me sve vreme gleda u oči. "lep si", podižem čašu vina u njegovom pravcu. bsbs drži tuborg u ruci, i kaže - kao da lepi roze post-it na moje čelo - "tvoja mama je veća faca od tebe".

pet - 09.02.2007

ring-ring

dva telefona zvone istovremeno. javljam se na onaj "noviji".
"biblioteka", kažem.
"nije to biblioteka!", ljutito uzviknu nepoznati glas, i zalupi mi slušalicu.

do make say think

[poklekoh...]


ponekad se, kada je dovoljno vedro i sunčano, sa mesta gde stojim i čekam autobus, vide planine.
ovog puta prelazim ulicu ne podižući pogled sa telefona, i ulazim na druga vrata. zauzimam mesto pored prozora, na sunčanoj strani, i stavljam slušalice. osteru je izgleda suđeno da svaku vožnju provede u mojoj torbi... tek negde kod druge stanice primećujem bele vrhove. tamo je sneg, a ovde 14 stepeni. trenuci magije u ovoj besmisleno dugoj vožnji, u ovom besmisleno udaljenom mestu.
pružam noge i razmišljam kako da opišem pesmu "white light of", a da izbegnem reč savršeno. to je jedna od najlepših [numera] koje sam ikada čula, a ja o njoj ne umem ništa da kažem. odustajem od odrednica tipa dreamy post-rock (ako tako nešto uopšte postoji, i ako nije pleonazam?), a nisam čak ni sigurna da li je truba ta koja je zamenila vokal, ili su to klavijature. podseća me na popodnevne setove slobe konjovića od pre dve godine, recimo, možda tri, kada sam leta provodila uz radio i knjige, spremajući književnost III i IV... njegov glas se tada u programu već odavno nije mogao čuti, osim u ponekom džinglu ili reklami, a ja sam zauvek ostala uskraćena za nazive svih tih pesama.
jakna žene koja sedi pored mene i dalje je na mom kolenu. ništa mi ne vredi što se vrpoljim. autobus skreće i ponovo zalazi u šumu, zato i volim da idem u ovo vreme. primećujem da gospođi nije jasno šta se događa (već me je pitala šta da radi sa kartom), i kažem "ne brinite, samo će da napravi krug da bi njih istovario", misleći na gomilu bučnih osnovaca i srednjoškolaca.
narednu etapu puta smo, dok smo išli u gimnaziju, zvali "zona sumraka". tada nam je svima bila beskrajno dosadna - bez ijedne zgrade, kuće, bilo čega osim brda i njiva. i neba. a sada... "white light of". ili "soul and onward", istog benda.
odmah nakon tih 6.56 minuta počinju timo maas i brian molko - nešto što će me razdrmati u slučaju da zadremam na suncu... "it's the first day of the rest of yr life...". i plejer se u tom trenutku gasi, zaboravila sam da ga napunim.

***

trola se zaustavlja na semaforu. nekoliko sedišta niže, dve žene ustaju i spremaju se da siđu. obe su, pretpostavljam, prešle četrdesetu. jedna ima dosta dugu kosu, visoka je i krupna, obučena u crno. druga je niska, kratke crvene kose, u starkama i kariranoj jakni. ranac uzima njena prijateljica, dok se ona jednom rukom pridžava za šipku, a drugom oslanja na štap. oblepljen je trakama u nekoliko boja, kao i nokti njene leve ruke: vidim samo tri prsta - crveni, žuti i zeleni.