ears to the ground
Doktor je uvek pronalazio vremena za mene i rado sa mnom razgovarao, tim pre što još nekoliko dana posle napada nisam mogao da čitam, štampa mi se razmazivala, slova plivala, kao da su se uzdizala i ljuljala na nevidljivim talasima. Jednom prilikom me upita:
– Jesi li video već mnogo slonova?
– Oh – odgovorih – stotine!
– A znaš li – reče – kada su se pre mnogo vremena ovde pojavili Portugalci i počeli da otkljupljuju slonovaču, privuklo im je pažnju da Afrikanci nemaju te kosti previše. Zašto? Kljove su ipak veoma otporan i trajan materijal, te su, pošto im je bilo teško da ulove živog slona – uglavnom to radili uterujući životinju u prethodno iskopanu jamu – neka uzmu kljove slonovima koji su ranije upali i leže mrtvi. Predložili su to svojim afričkim posrednicima. U odgovoru su, međutim, čuli začuđujuću stvar: da mrtvih slonova nema, da nema njihovog groblja. Bila je to zagonetka koja je počela da intrigira Portugalce. Kako umiru slonovi? Gde leže njihovi ostaci? Gde su njihova groblja? Radilo se o kljovama, o slonovoj kosti, o velikom novcu koji je za njih plaćan.
Kako umiru slonovi, bila je tajna koju su Afrikanci dugo skrivali od Belaca. Slon je sveta životinja i takva je i njegova smrt. A sve što je sveto, obavijeno je nedokučivom tajnom. Najveće divljenje izazivalo je uvek to da u životinjskom svetu slon nema neprijatelja. Niko nije mogao da ga savlada. Nekada davno mogao je da umre samo prirodnom smrću. Ona bi uvek nastupila u sumrak, kada su slonovi dolazili na pojilo. Stajali bi na obali jezera ili reke, svaki bi daleko zagnjurio surlu i pio. Ali, dolazilo je vreme kada stari, umorni slon više nije mogao da podigne surlu i, da bi se napio vode, morao je sve dalje da zalazi u jezero. Njegove noge tonule su u blato dublje i dublje. Jezero ga je uvlačilo u svoj bezdan. Neko vreme se borio, trzao, pokušavao da se izvuče iz mulja i povuče na obalu, ali njegova vlastita masa je bila prevelika, a usisna sila dna tako parališuća, da je životinja na kraju gubila ravnotežu, padala i zauvek nestajala pod vodom.
- Eto, upravo tamo – završavao je doktor Patel – na dnu naših jezera nalaze se ogromna drevna groblja slonova.
Ryszard Kapuscinski, Wewnatrz góry lodowej