heroj
oh, i could feel my father's voice
going inside my breath
and although the wind is cold and hard
it's growing a little nest
miris palačinki probudio bi me svakog drugog-trećeg jutra, uz zvuke radija, nisam morala ništa da kažem, znao je unapred da bih volela da mi ih napravi, a na pitanje koliko je sati uvek bi me slagao i dodao bar pola sata-sat, ili više...
od duboko urezane rupice na levom obrazu i glatko izbrijane mekane kože opraštala sam se nesvesno poljupcima u čelo poslednjih dana aprila dvehiljadite godine...
keep walkin'
na putu od trotoara do semafora, u iščekivanju zelenog svetla, pogled uspeva nekako da se odlepi i podigne, zbriše od zeldi devojke otkrivenih kukova i slučajno nabasa na divnu manuelovu torbu, sličnu onoj u koju je mesecima nesrećno zaljubljen, samo nedostaje crvena zvezda u donjem levom uglu, zaustavlja se, posmatra, nema veze što nije to ta boja, zatim se spušta ka lepim kampericama, i dok se tako čudi što tih deset i više hiljada tek tako vise na nečijem ramenu, opušteno i udobno, pažnju mu skreće natpis na desnom džepu devojke koja stoji pored: dress up without prejudice.