sesil
setila sam se, sasvim slučajno, rekla bih, da sam po svakom povratku iz poljske odlazila na radio sa kesicom vedelovih čokoladica.
a zatim sam se, samu sebe iznenadivši, setila da sam na poslednjem spratu beograđanke, pred svoj poslednji odlazak u poljsku, po prvi put uperila fotoaparat u nečije lice. kada su nam se, u nekom trenutku, pogledi susreli kroz objektiv, sasvim me iznenadivši, osetila sam tup ubod ispod potiljka. godinu dana kasnije, odštampala sam fotografije na pausu (13x13), spakovala ih u crni hamer i obmotala trakom, takođe od pausa, na kojoj je pisalo shine a lite.
setila sam se, to već nije bilo toliko slučajno, da me je predstavila džoun kao a friend of mine from way back.
nedavno sam se, opet slučano, rekla bih, setila koliko sam godina (17) imala kada sam po prvi put otišla na radio, i postala (1999) prekobrojac. i shvatila da je sesil tada imala godina koliko ja sad.
setila sam se koliko sam toga zaboravila.