alek
sasvim slučajno, dok sedim pored njega, primećujem da na sebi ima crveno-plavu trenerku, udobna je, sećam se, stara je četrdeset godina, rekao nam je kasnije, i shvatam da sam ja u svojim omiljenim farmericama, tamo sam ih kupila, pre četiri godine, toliko je prošlo, da, pomogao mi je da objasnim prodavačici kakve želim, dala sam mu dve svoje košulje (bile su mi velike) u zamenu za jedne tri-četvrt vojničke pantalone, sećam se, poklonio mi je amblem nirvane, nisam mu prijavila da sam u nekom rancu našla još jedan, pearl jam-a, nije mi rekao da sam zaboravila majicu sa kobejnovim likom, oh well, whatever... nevermind, mogla bih ovako u nedogled, pogledom dodirujem njegove šake, četvrtaste, dugih prstiju, slične su mojima, samo veće, u razgovoru mahinalno spuštam ruku na njegovo koleno, posmatram mu lice, uozbiljilo se, zaliske, zulufe, kako to misliš - ličimo?, njegove oči su plave, nos prav, kratak... oboje imate to visoko čelo, i ovde oko očiju, jagodice... da mi nije ujak, bio bi mi rođeni brat, kažem, tri godine mlađi.
